#: locale=bs-BA
## Action
### URL
LinkBehaviour_CAC38313_D352_F1C1_41E5_01D7033746A1.source = http://www.loremipsum.com
LinkBehaviour_CAC25325_D352_F1C1_41EB_8E42FFA4064C.source = http://www.loremipsum.com
WebFrame_E31A8DBC_F180_0AC1_41E8_EB512E60933B.url = https://maps.google.com/maps?output=embed¢er=43.8551757,18.401079&z=17&q=History+Museum+Of+Bosnia+and+Herzegovina
WebFrame_C15C0AE5_E725_AF77_41E7_2DCF8C78A160.url = https://maps.google.com/maps?output=embed¢er=43.8551757,18.401079&z=17&q=History+Museum+Of+Bosnia+and+Herzegovina
PopupWebFrameBehaviour_31B98266_1175_BA9C_418A_44D899ADDC40.url = https://mladi-ww2.ba/
PopupWebFrameBehaviour_DBBD354B_F380_1A40_41E9_DE44B3BB4707.url = https://muzej.ba
WebFrame_DB733603_EC10_D0C5_41C8_B9E04547FA51.url = https://muzej.ba/
WebFrame_C2C8F786_E72B_65B5_41EB_537AFD740BD7.url = https://muzej.ba/
LinkBehaviour_23B5E607_10D7_9A9C_414E_74ABF18B9305.source = https://sarayasolutions.com/
LinkBehaviour_209EB34E_10D5_9AAC_41AC_FEF6BE437A68.source = https://sarayasolutions.com/
PopupWebFrameBehaviour_0D09D246_113F_9A9C_4189_857D43DE40B1.url = https://sketchfab.com/models/2bdc33034b8d419281f73bb11b43b692/embed
PopupWebFrameBehaviour_E70C0FCF_F180_065F_41DE_FA3E34AD0349.url = https://sketchfab.com/models/f4a175b788ee4028b353b7f7b5375410/embed
PopupWebFrameBehaviour_E65EA689_F180_06C3_41C8_23577A2C068F.url = https://sketchfab.com/models/f4a175b788ee4028b353b7f7b5375410/embed
PopupWebFrameBehaviour_E673F9E3_F180_0A47_41CF_2280088F3F15.url = https://sketchfab.com/models/f4a175b788ee4028b353b7f7b5375410/embed
PopupWebFrameBehaviour_E6F8E537_F180_1BC0_41EC_14E825B70363.url = https://sketchfab.com/models/f4a175b788ee4028b353b7f7b5375410/embed
PopupWebFrameBehaviour_DEA621C8_EC30_D342_41D8_28DB7E80D2D4.url = https://weristwalter.eu/
PopupWebFrameBehaviour_ECD9867A_F180_0640_41D1_6662E2AB0C13.url = https://www.google.com/maps/d/embed?mid=15okxrHIleEjf_5sDwPL7LJ-enA8PTtxC&hl=bs&ehbc=2E312F
WebFrame_198A3B12_1666_89B6_41B5_4C2585EFD00E_mobile.url = https://www.google.com/maps/embed?pb=!1m18!1m12!1m3!1d2624.874102370473!2d2.335449951395685!3d48.860611079186!2m3!1f0!2f0!3f0!3m2!1i1024!2i768!4f13.1!3m3!1m2!1s0x47e671d877937b0f%3A0xb975fcfa192f84d4!2sMuseo+del+Louvre!5e0!3m2!1ses!2ses!4v1542366357291" width="600" height="450" frameborder="0" style="border:0" allowfullscreen>
WebFrame_198A3B12_1666_89B6_41B5_4C2585EFD00E.url = https://www.google.com/maps/place/istorijski+muzej+sarajevo+kontakt/data=!4m2!3m1!1s0x4758c92102002823:0xc6dc2e86d35b47a1?sa=X&ved=1t:155783&ictx=111
PopupWebFrameBehaviour_D8AD87FF_EC30_DF3E_41BF_A987D05E405F.url = https://www.sarajevopodopsadom.com/
## E-Learning
### Question Screen
quizQuestion_C60E2498_E93F_BBDD_41E4_DEFDFE0573D5.ok = OK
### Report Screen
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.title = - SCORE -
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.completion = Completed
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.questionsCorrect = Correct
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.downloadCSV = Download .csv
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.questionsIncorrect = Incorrect
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.items = Items Found
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.questions = Questions
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.repeat = Repeat
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.submitToLMS = Submit
quizScore_C60C0499_E93F_BBDF_41DD_EC9505C3E780.elapsedTime = Time
### Score Name
score1.label = Score 1
### Timeout Screen
quizTimeout_C60E1498_E93F_BBDD_41E0_42343605646C.title = - TIMEOUT -
quizTimeout_C60E1498_E93F_BBDD_41E0_42343605646C.repeat = Repeat
quizTimeout_C60E1498_E93F_BBDD_41E0_42343605646C.score = View Score
## Hotspot
### URL
overlay_F43E286C_EC30_D143_41B5_956F3B141B59.url = https://mladi-ww2.ba/
overlay_F5145039_EC71_D0C5_41E4_FEE02FF1F6DA.url = https://muzej.ba/
overlay_F7A7DDA4_EC10_73CC_41D0_BD12A925D654.url = https://muzej.ba/
overlay_F6AC4751_EC30_FF45_41B4_991F56D7F666.url = https://muzej.ba/
overlay_D82CE6A1_EC30_D1C2_41E3_543227E7E879.url = https://weristwalter.eu/
overlay_F6288C1F_EC30_50FD_41AA_F5E3D52AF855.url = https://weristwalter.eu/
overlay_F577EB94_EC10_57C3_41E6_781111A26227.url = https://www.sarajevopodopsadom.com/
## Media
### Audio
audiores_EA075F2F_F180_07C0_41D1_FF4C76E1DDA7.mp3Url = media/audio_EA4FAEA7_F180_06CF_41A6_F69F13183A50_bs-BA.mp3
### Audio Subtitles
### Image
imlevel_EB64AA0E_F180_09C0_41C8_E5CBD992CC4A.url = media/popup_E8487A6F_F180_0E40_41D9_DA67FADA0846_en_0_0.webp
imlevel_EB648A0F_F180_09C0_41DB_92088CB5CA20.url = media/popup_E8487A6F_F180_0E40_41D9_DA67FADA0846_en_0_1.webp
imlevel_EA02EF02_F180_07C0_41ED_571997CB77E6.url = media/popup_EB3C43C4_F180_1E40_41E7_0BF586A94DD7_en_0_0.webp
imlevel_EA031F02_F180_07C0_41E1_54593D928617.url = media/popup_EB3C43C4_F180_1E40_41E7_0BF586A94DD7_en_0_1.webp
### Popup Image
### Title
panorama_C755FCE5_D35E_1041_41C2_A4C968A5C0DC.label = 1
panorama_C84A463E_D356_13C2_41DB_27474076621C.label = 1
panorama_C150C007_D376_2FC2_41C0_78D08015FC0D.label = 1
panorama_F68E47C2_E725_E5AD_41CF_CDEA4615625D.label = 1
panorama_F264AE10_E727_E6AD_41E0_20C3798D8BB6.label = 10
panorama_C0BE2081_D372_30C1_41C1_FA44ACCC2FAC.label = 10
panorama_F2F13B60_E725_ED6D_41E5_6ABC7C114505.label = 11
panorama_F13E8C1F_E72B_AAD3_41E6_74966C222703.label = 12
panorama_F188CC2E_E72F_6AF5_41CE_09D9995E119D.label = 13
panorama_F00F4F8E_E72D_65B5_41A4_A4B23A2E6C7A.label = 14
panorama_C248B07C_E7E5_BB55_41C3_15CAD774988B.label = 2
panorama_F6AD2DCF_E72B_65B3_41E0_13BC86B6B6F6.label = 2
panorama_C04B2833_D372_FFC1_41B4_049405F2126D.label = 2
panorama_CB152AB2_D356_10C2_41D3_7B57D963EFC8.label = 2
album_E8AA95CF_F180_3A40_41ED_052DCBFB8073_0.label = 2-22
album_E8EE85E3_F180_3A40_4197_179567A15B21_1.label = 2-22
panorama_C0835BC4_D35E_3046_41AA_E7930BB688DF.label = 3
panorama_CA27C6DB_D352_7042_41E6_B83FD85AACDF.label = 3
panorama_FF0556F3_EC11_D145_41C6_6FA359994C1D.label = 3
panorama_1E797CFB_10CF_8F74_4183_94AE21019489.label = 3
album_E8EE85E3_F180_3A40_4197_179567A15B21_0.label = 3-16
panorama_E3B0F4C5_EC10_514D_41E4_3BF00336D523.label = 4
panorama_F6B0A463_E72F_5B73_41DA_ADD997C2030F.label = 4
panorama_C0DC1031_D353_EFDE_41EA_E364CA7884B0.label = 4
panorama_C51F38E5_D3B2_1046_41DB_FB2FFAB48F42.label = 4
panorama_C0DCFA15_D356_33C1_41EA_5DD9A7FD5E8F.label = 5
panorama_F42B6A14_E724_AED5_41B4_14A06E4D107A.label = 5
panorama_CA711E95_D3B2_F0C6_41D6_3559CA7EEF54.label = 5
panorama_CA746FCE_D3B2_1043_41E3_63953B6DCB05.label = 6
panorama_F5553CE3_E725_AB6C_41E7_C7223E81BBB9.label = 6
panorama_C0E37D91_D356_70C1_41E6_CB16741C9E2C.label = 6
panorama_1D47623E_10CF_BAEC_419D_3E42D6A4D72D.label = 7
panorama_C5D0A87D_D3DE_1046_41E6_6325B7A1362D.label = 7
panorama_F94DAD3F_E77F_AAD3_41C1_79D874A261A8.label = 7
panorama_F58809EF_E725_6D73_41EC_0C035368B7D5.label = 7
panorama_F3958AB5_E73B_6FD7_41DB_AEC26E29870C.label = 8
panorama_F9D77D3F_E77B_6AD3_41E6_731BF84D5A46.label = 8
panorama_C54AE2C6_D3DE_1042_41A4_25FE633D41C0.label = 8
panorama_F21E58CC_E724_EBB5_41E7_6412856378CD.label = 9
panorama_F98A95BB_EC11_F3C6_41B9_6F88EFB4F595.label = 9
panorama_F9BC57FA_E764_E55C_41D1_66756168F8E1.label = 9
video_F5B2B8A5_EC70_51CD_41E5_5391C966AA84.label = Izložba _Zagrljaji_ Safeta Zeca
video_E6312E24_F180_09C0_41ED_3EE6B069F147.label = Muzejske priče_ Jedrilica iz operacije Desant na Drvar, 1944.
video_EBAB4DB0_F180_0AC1_41ED_53602835E671.label = Muzejske priče_ Miss Sarajevo, 1993.
video_EDA470B7_F180_FAC0_417D_C4ED5C8C7558.label = Muzejske priče_ skulptura Josip Broz Tito iz Zbirke HMBIH
album_E8AA95CF_F180_3A40_41ED_052DCBFB8073.label = Photo Album 2-22
album_E8EE85E3_F180_3A40_4197_179567A15B21.label = Photo Album 3-16
video_ED93F335_F28F_FFC0_41D6_2C7E359BF8A9.label = eRHPYflwYOp0ka9Y
video_D2D88073_F280_1A40_41E9_474DBD0525D3.label = videoplayback
### Video
videolevel_23DF3ADF_10D5_8BAC_41AA_AB422D799431.url = media/video_D2D88073_F280_1A40_41E9_474DBD0525D3_bs-BA.mp4
videolevel_23DF3ADF_10D5_8BAC_41AA_AB422D799431.posterURL = media/video_D2D88073_F280_1A40_41E9_474DBD0525D3_poster_bs-BA.jpg
videolevel_202569A2_10D5_8994_417B_5A33391CE94C.url = media/video_E6312E24_F180_09C0_41ED_3EE6B069F147_bs-BA.mp4
videolevel_202569A2_10D5_8994_417B_5A33391CE94C.posterURL = media/video_E6312E24_F180_09C0_41ED_3EE6B069F147_poster_bs-BA.jpg
videolevel_23D81AA4_10D5_8B9C_41A9_D6FBB2098D47.url = media/video_EBAB4DB0_F180_0AC1_41ED_53602835E671_bs-BA.mp4
videolevel_23D81AA4_10D5_8B9C_41A9_D6FBB2098D47.posterURL = media/video_EBAB4DB0_F180_0AC1_41ED_53602835E671_poster_bs-BA.jpg
videolevel_23D90A5E_10D5_8AAC_41A7_F88CC0C885ED.url = media/video_ED93F335_F28F_FFC0_41D6_2C7E359BF8A9_bs-BA.mp4
videolevel_23D90A5E_10D5_8AAC_41A7_F88CC0C885ED.posterURL = media/video_ED93F335_F28F_FFC0_41D6_2C7E359BF8A9_poster_bs-BA.jpg
videolevel_23DA3A3A_10D5_8AF4_4182_730EB166408E.url = media/video_EDA470B7_F180_FAC0_417D_C4ED5C8C7558_bs-BA.mp4
videolevel_23DA3A3A_10D5_8AF4_4182_730EB166408E.posterURL = media/video_EDA470B7_F180_FAC0_417D_C4ED5C8C7558_poster_bs-BA.jpg
videolevel_23D8BA81_10D5_8B94_419A_1985D7D7C4F1.url = media/video_F5B2B8A5_EC70_51CD_41E5_5391C966AA84_bs-BA.mp4
videolevel_23D8BA81_10D5_8B94_419A_1985D7D7C4F1.posterURL = media/video_F5B2B8A5_EC70_51CD_41E5_5391C966AA84_poster_bs-BA.jpg
### Video Subtitles
## Skin
### Button
Button_33E0F47E_11C1_A20D_419F_BB809AD89259.label = ADRESA
Button_33E0F47E_11C1_A20D_419F_BB809AD89259_mobile.label = ADRESA
Button_18126A3F_1663_8BEF_41A4_B0EDA1A5F4E3_mobile.label = BOOK NOW
Button_18126A3F_1663_8BEF_41A4_B0EDA1A5F4E3.label = BOOK NOW
Button_3EDED9E3_115E_8994_41A2_0DEFA50D5D30.label = CHANGE LANGUAGE TO:
Button_1FE4B611_0C0A_256F_418E_EA27E66F8360.label = FLOORPLAN
Button_1CA392FC_0C0A_2295_41A3_18DEA65FB6AD_mobile.label = LOCATION
Button_1CA392FC_0C0A_2295_41A3_18DEA65FB6AD.label = LOCATION
Button_1FDDCF4A_0C0A_23FD_417A_1C14E098FDFD.label = PANORAMA LISTA
Button_1FDDCF4A_0C0A_23FD_417A_1C14E098FDFD_mobile.label = PANORAMA lista
Button_1EBF3282_0C0A_1D6D_4190_52FC7F8C00A5_mobile.label = PHOTOS
Button_1FE4B611_0C0A_256F_418E_EA27E66F8360_mobile.label = PLAN
Button_2086204A_1152_9695_41A8_CA8FB96AB4AD.label = PROMJENI JEZIK NA:
Button_03D37B27_0C7A_63B3_41A1_89572D8C8762_mobile.label = WEB STRANICA
Button_03D37B27_0C7A_63B3_41A1_89572D8C8762.label = WEB STRANICA
### Image
Image_09608736_10F2_9AFC_4171_A7049949C05C.url = skin/Image_09608736_10F2_9AFC_4171_A7049949C05C_bs-BA.jpg
Image_0AC0D68F_10F2_BBAC_4190_68FD560DDA2D.url = skin/Image_0AC0D68F_10F2_BBAC_4190_68FD560DDA2D_bs-BA.jpg
Image_0C1D8C08_10DD_8E94_41A8_CEB40C2ED83B.url = skin/Image_0C1D8C08_10DD_8E94_41A8_CEB40C2ED83B_bs-BA.jpg
Image_0CAE02AA_1137_BB97_4188_888B4B69D694.url = skin/Image_0CAE02AA_1137_BB97_4188_888B4B69D694_bs-BA.jpg
Image_0E80BEA4_1172_8B9C_418A_C9838569F6C4.url = skin/Image_0E80BEA4_1172_8B9C_418A_C9838569F6C4_bs-BA.jpg
Image_0E9B6764_1175_9A9C_418E_9A638AD00EC2.url = skin/Image_0E9B6764_1175_9A9C_418E_9A638AD00EC2_bs-BA.png
Image_0EAEB63D_1172_9AED_41A6_DDBFDE10B6B8.url = skin/Image_0EAEB63D_1172_9AED_41A6_DDBFDE10B6B8_bs-BA.jpg
Image_0ECF619B_1175_99B4_4196_DBE566D2C582.url = skin/Image_0ECF619B_1175_99B4_4196_DBE566D2C582_bs-BA.jpg
Image_21D5C37E_10D6_996C_4195_C7EFF1FD6582.url = skin/Image_21D5C37E_10D6_996C_4195_C7EFF1FD6582_bs-BA.png
Image_238809CE_10D2_89AF_416C_9FA63B96541A.url = skin/Image_238809CE_10D2_89AF_416C_9FA63B96541A_bs-BA.png
Image_2394EA59_10CD_8AB4_4193_64BCBE873686.url = skin/Image_2394EA59_10CD_8AB4_4193_64BCBE873686_bs-BA.png
Image_241B8030_1156_B6F3_41A6_DE5780EC3730.url = skin/Image_241B8030_1156_B6F3_41A6_DE5780EC3730_bs-BA.png
Image_254E2B51_10D2_8AB4_4196_9A0DFE83F367.url = skin/Image_254E2B51_10D2_8AB4_4196_9A0DFE83F367_bs-BA.png
Image_3177CE0F_1172_8AAD_41A7_B7D94F4B7CF5.url = skin/Image_3177CE0F_1172_8AAD_41A7_B7D94F4B7CF5_bs-BA.jpg
Image_3190A315_1152_BABC_4193_33150DF595C0.url = skin/Image_3190A315_1152_BABC_4193_33150DF595C0_bs-BA.jpg
Image_32642A29_1132_8A95_4154_83E52CF8005E.url = skin/Image_32642A29_1132_8A95_4154_83E52CF8005E_bs-BA.jpg
Image_32A8DDCC_1152_8993_41A0_6546B4525595.url = skin/Image_32A8DDCC_1152_8993_41A0_6546B4525595_bs-BA.jpg
Image_33BDBBB9_1132_89F5_418E_B80D0FD20610.url = skin/Image_33BDBBB9_1132_89F5_418E_B80D0FD20610_bs-BA.jpg
Image_354584B0_1152_BFF3_419B_1A75A1D5587A.url = skin/Image_354584B0_1152_BFF3_419B_1A75A1D5587A_bs-BA.jpg
Image_3EFA58C1_1156_9794_41AC_CF357DB90AFB.url = skin/Image_3EFA58C1_1156_9794_41AC_CF357DB90AFB_bs-BA.png
Image_9511127C_9B79_D2C1_41D8_D080B87BFD84.url = skin/Image_9511127C_9B79_D2C1_41D8_D080B87BFD84_bs-BA.png
Image_9511127C_9B79_D2C1_41D8_D080B87BFD84_mobile.url = skin/Image_9511127C_9B79_D2C1_41D8_D080B87BFD84_mobile_bs-BA.png
Image_CF0A20B5_E765_7BD7_41D7_C6E3E1CA3584.url = skin/Image_CF0A20B5_E765_7BD7_41D7_C6E3E1CA3584_bs-BA.png
Image_D0A5D20A_F280_19C0_41E5_ED6264F75DA0.url = skin/Image_D0A5D20A_F280_19C0_41E5_ED6264F75DA0_bs-BA.jpg
Image_D1F3F18C_F280_1AC0_41C8_B3FD28CA3DDA.url = skin/Image_D1F3F18C_F280_1AC0_41C8_B3FD28CA3DDA_bs-BA.jpg
Image_D284B8AD_F280_0AC0_41C4_C785B3EA5860.url = skin/Image_D284B8AD_F280_0AC0_41C4_C785B3EA5860_bs-BA.jpg
Image_D2B908D1_F280_0A40_41BF_900D6233B7C1.url = skin/Image_D2B908D1_F280_0A40_41BF_900D6233B7C1_bs-BA.jpg
Image_EBBDA853_F180_0A40_41E8_B4A11E423D64.url = skin/Image_EBBDA853_F180_0A40_41E8_B4A11E423D64_bs-BA.jpg
Image_EC275BF4_F280_0E40_41E6_3333400C7EC0.url = skin/Image_EC275BF4_F280_0E40_41E6_3333400C7EC0_bs-BA.jpg
Image_ECA2F4D8_F280_3A40_41D6_1822444893EF.url = skin/Image_ECA2F4D8_F280_3A40_41D6_1822444893EF_bs-BA.jpg
Image_F835C844_E76C_EAB5_41E0_29B38EFC85F0.url = skin/Image_F835C844_E76C_EAB5_41E0_29B38EFC85F0_bs-BA.png
### Multiline Text
HTMLText_D4473E15_ECF0_50CD_41E7_2BC39C33F4C0.html = POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja AFŽ (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
Historijski muzej Bosne i Hercegovine nalazi se u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Posvećen je historiji Bosne i Hercegovine i njenog glavnog grada, od srednjeg vijeka do danas. Muzej je osnovan 1945. godine.
KONTAKT:
Adresa:
71000, Zmaja od Bosne 5, Sarajevo 71000
Otvoren:
November 13, 1945
Telefon:
033 226-098
Radno vrijeme:
Otvoreno ⋅ Zatvoreno 7 PM
LOREM IPSUM DOLOR SIT AMET, CONSECTETUR ADIPISCING ELIT. MAECENAS CONGUE EROS MAGNA, ID BIBENDUM EROS MALESUADA VITAE.
Address: line 1
Address: line 2
Address: line 3
GPS: xxxxxxxxxx
Lkacija
LOREM IPSUM DOLOR SIT AMET, CONSECTETUR ADIPISCING ELIT. MAECENAS CONGUE EROS MAGNA, ID BIBENDUM EROS MALESUADA VITAE.
Address: line 1
Address: line 2
Address: line 3
GPS: xxxxxxxxxx
Historijski muzej Bosne i Hercegovine nalazi se u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Posvećen je historiji Bosne i Hercegovine i njenog glavnog grada, od srednjeg vijeka do danas. Muzej je osnovan 1945. godine.
KONTAKT:
Adresa:
71000, Zmaja od Bosne 5, Sarajevo 71000
Otvoren:
November 13, 1945
Telefon:
033 226-098
Radno vrijeme:
Open ⋅ Closes 7 PM
15 GODINA / JIM MARSHALL
Ova serija fotografija prikazuje Sarajevo u dva vremena – 1996. i 2011. godine – snimljene s potpuno istih mjesta.
Na slikama iz 1996. vidimo grad samo nekoliko sedmica nakon rata – srušene zgrade, tragove granata, mine pored rijeke. Ipak, u tom ruševnom gradu već se osjećala nada: ljudi su izlazili na kafu, djeca su se igrala, govorilo se o budućnosti.
Na slikama iz 2011. godine vidimo isti grad – obnovljen, živ. Zgrade su popravljene, prozori zamijenjeni, barikade nestale. Djeca se i dalje igraju na istim mjestima, ali ovaj put bez straha.
AY CARMELA
Izložba “Ay, Carmela” nastala je u simbiozi muzeja i teatra. Ova postavka je pozorišne rekvizite i kostime pretvorila u muzejske eksponate koji komuniciraju sa historijom XX stoljeća. Izložba je nastala muzealizacijom jedne od najtrajnijih teatarskih predstava u novijoj historiji BiH: predstave Ay, Carmela. Ovu predstavu nazivaju “emotivnom hronikom sjećanja na Španski građanski rat”. Kroz više od dvije decenije izvođenja, Carmela i Paulino su stvorili novu publiku, promovirali pozitivne društvene vrijednosti i napravili od predstave “Ay, Carmela” naslijeđe.
OPKOLJENO SARAJEVO
1992-1995
Izložba „Opkoljeno Sarajevo“ je priča o životu građana tokom opsade Sarajeva 1992. – 1995. Kroz izložbu je predstavljena istrajnost, snalažljivost i kreativnost Sarajlija koji su tokom opsade živjeli bez struje, vode i grijanja. Izložba pokazuje kako je izgledao svakodnevni život u opkoljenom gradu: kako su se Sarajlije snalazile za vodu i hranu, kako su izgledale ratne pijace i ulice, koji su oblici komunikacije, kako rade škole i bolnice, koliko je kultura bila važna u duhovnom otporu grada…
WER IST WALTER
ako se izložba "Wer ist Walter" bavi lokalnim primjerima iz Bosne i Hercegovine, ona zapravo posmatra partizane iz vanjske perspektive. Upoređujući sličnosti i razlike s drugim zemljama, izložba se fokusira na ključne karakteristike pokreta - poput oslobađanja velikih dijelova okupirane teritorije ili masovnog učešća žena. Kako su partizani uspjeli privući tako veliki broj ljudi u borbu, kako su prevazišli etničke podjele i stvorili širu, inkluzivnu platformu, kako su evoluirali od gerilske snage u redovnu vojsku, kako su šume i priroda općenito utjecale na njihov način borbe, ko je Walter, a ko su drugi "Walteri", kako je ideologija oblikovala pokret, kakvu su viziju budućnosti imali partizani - to su neka od pitanja na koja izložba pokušava odgovoriti.
15 GODINA / JIM MARSHALL
Ova serija fotografija prikazuje Sarajevo u dva vremena – 1996. i 2011. godine – snimljene s potpuno istih mjesta.
Na slikama iz 1996. vidimo grad samo nekoliko sedmica nakon rata – srušene zgrade, tragove granata, mine pored rijeke. Ipak, u tom ruševnom gradu već se osjećala nada: ljudi su izlazili na kafu, djeca su se igrala, govorilo se o budućnosti.
Na slikama iz 2011. godine vidimo isti grad – obnovljen, živ. Zgrade su popravljene, prozori zamijenjeni, barikade nestale. Djeca se i dalje igraju na istim mjestima, ali ovaj put bez straha.
15 GODINA / JIM MARSHALL
Ova serija fotografija prikazuje Sarajevo u dva vremena – 1996. i 2011. godine – snimljene s potpuno istih mjesta.
Na slikama iz 1996. vidimo grad samo nekoliko sedmica nakon rata – srušene zgrade, tragove granata, mine pored rijeke. Ipak, u tom ruševnom gradu već se osjećala nada: ljudi su izlazili na kafu, djeca su se igrala, govorilo se o budućnosti.
Na slikama iz 2011. godine vidimo isti grad – obnovljen, živ. Zgrade su popravljene, prozori zamijenjeni, barikade nestale. Djeca se i dalje igraju na istim mjestima, ali ovaj put bez straha.
15 GODINA / JIM MARSHALL
Ova serija fotografija prikazuje Sarajevo u dva vremena – 1996. i 2011. godine – snimljene s potpuno istih mjesta.
Na slikama iz 1996. vidimo grad samo nekoliko sedmica nakon rata – srušene zgrade, tragove granata, mine pored rijeke. Ipak, u tom ruševnom gradu već se osjećala nada: ljudi su izlazili na kafu, djeca su se igrala, govorilo se o budućnosti.
Na slikama iz 2011. godine vidimo isti grad – obnovljen, živ. Zgrade su popravljene, prozori zamijenjeni, barikade nestale. Djeca se i dalje igraju na istim mjestima, ali ovaj put bez straha.
AY CARMELA
Izložba “Ay, Carmela” nastala je u simbiozi muzeja i teatra. Ova postavka je pozorišne rekvizite i kostime pretvorila u muzejske eksponate koji komuniciraju sa historijom XX stoljeća. Izložba je nastala muzealizacijom jedne od najtrajnijih teatarskih predstava u novijoj historiji BiH: predstave Ay, Carmela. Ovu predstavu nazivaju “emotivnom hronikom sjećanja na Španski građanski rat”. Kroz više od dvije decenije izvođenja, Carmela i Paulino su stvorili novu publiku, promovirali pozitivne društvene vrijednosti i napravili od predstave “Ay, Carmela” naslijeđe.
DOTAKNI HISTORIJU
Taktilno područje
Historijski muzej Bosne i Hercegovine otvorio je 2016. godine taktilno područje sa ciljem približavanja kulturno-historijskog naslijeđa osobama sa invaliditetom. Koristeći originalne predmete i replike iz različitih perioda historije Bosne i Hercegovine, izložba doprinosi većoj pristupačnosti kulturnog naslijeđa slijepim i slabovidnim osobama.
OPKOLJENO SARAJEVO
1992-1995
Izložba „Opkoljeno Sarajevo“ je priča o životu građana tokom opsade Sarajeva 1992. – 1995. Kroz izložbu je predstavljena istrajnost, snalažljivost i kreativnost Sarajlija koji su tokom opsade živjeli bez struje, vode i grijanja. Izložba pokazuje kako je izgledao svakodnevni život u opkoljenom gradu: kako su se Sarajlije snalazile za vodu i hranu, kako su izgledale ratne pijace i ulice, koji su oblici komunikacije, kako rade škole i bolnice, koliko je kultura bila važna u duhovnom otporu grada…
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
POLET ŽENA
Izložba je nastala povodom obilježavanja 77 godišnjice od osnivanja AFŽ-a (Antifašistički front žena Jugoslavije). Arhivsko-konzervatorskim i kustoskim pothvatom po prvi put, na jednom mjestu i u formi stalne postavke, s izlažu djelići nevidljivog ženskog naslijeđa. U hodniku, u suterenu, u 10 zidnih vitrina, postavka je dobila svoju formu. Svaka vitrina je portal u jednu dimenziju naslijeđa. Postavka se sastoji od brojnih artefakta iz fundusa muzeja, arhivskih dokumenata, fotografija, knjiga, periodike, postera i trodimenzionalnih objekata – i tako povezuje sve muzejske kolekcije.
WER IST WALTER
ako se izložba "Wer ist Walter" bavi lokalnim primjerima iz Bosne i Hercegovine, ona zapravo posmatra partizane iz vanjske perspektive. Upoređujući sličnosti i razlike s drugim zemljama, izložba se fokusira na ključne karakteristike pokreta - poput oslobađanja velikih dijelova okupirane teritorije ili masovnog učešća žena. Kako su partizani uspjeli privući tako veliki broj ljudi u borbu, kako su prevazišli etničke podjele i stvorili širu, inkluzivnu platformu, kako su evoluirali od gerilske snage u redovnu vojsku, kako su šume i priroda općenito utjecale na njihov način borbe, ko je Walter, a ko su drugi "Walteri", kako je ideologija oblikovala pokret, kakvu su viziju budućnosti imali partizani - to su neka od pitanja na koja izložba pokušava odgovoriti.
Michelangelo Pistoletto u HMBIH
Historijski muzej BiH je ugostio jednog od najpoznatijih savremenih umjetnika, Michelangella Pistoletta. Iako je prvobitno pravio rad “Mjesto međureligijske i svjetovne meditacije” za Jerusalem, odlučio je da Sarajevu pokloni ovaj rad. Pistoletto je poznat kao jedan od začetnika pravca u umjetnosti pod nazivom Arte Povera (siromašna umjetnost), koji djeluje krajem šezdesetih godina u Italiji. Nerijetko koristi staklo/ogledalo kao likovnu plohu ili osnovu za umjetnički rad. Pistoletto se bavi i teorijom umjetnosti. Jedan je od prvih umjetnika koji su poklonili djelo za kolekciju Ars Aevi – kolekcija nastaje u opkoljenom Sarajevu kao odraz otpora i želje da se umjetnošću pobijedi destrukcija i rat. Djelo “Mjesto međureligijske i svjetovne meditacije” spaja religije u krug suživota. Djelo koje propituje harmoniju zajedničke duhovne težnje danas pomaže muzejskoj publici da bolje razumije i upozna slojeve bosanskohercegovačkog društva.
Sterilizator za čvrsto gorivo
Tokom opsade Sarajeva (1992–1996), bolnice su radile u izuzetno teškim uslovima – bez redovne struje, vode, lijekova i osnovne medicinske opreme. Uprkos svakodnevnim granatiranjima i stalnom prilivu ranjenih, zdravstveni radnici nisu prestajali spašavati živote. U nedostatku standardnih medicinskih uređaja, koristili su improvizovana rješenja.Jedan od ključnih predmeta bio je ručno napravljena peć za sterilizaciju medicinskih instrumenata. Radila je na principu sagorijevanja čvrstog goriva – drva, uglja ili bilo čega što se moglo pronaći – kako bi se voda zagrijala do potrebne temperature za sterilizaciju. U trenucima kada su nakon napada stizale kolone povrijeđenih, ova peć je bila nezamjenjiva – omogućavala je da hirurški instrumenti budu čisti i spremni za hitne intervencije.Ova peć danas predstavlja simbol domišljatosti, otpora i predanosti ljekara i medicinskog osoblja koji su, i u gotovo nemogućim uslovima, nastavili da spašavaju živote.
Štand sa pijace Markale
Štand sa sarajevske pijace Markale predstavlja bolan podsjetnik na masakre nad civilima tokom opsade Sarajeva. Ova pijaca, smještena u centru grada, bila je svakodnevno mjesto okupljanja građana u potrazi za hranom, uprkos granatiranju i stalnoj opasnosti. Dana 5. februara 1994. i ponovo 28. augusta 1995., pijaca Markale postala je mjesto strašnih masakra u kojima je od artiljerijskih granata poginulo i ranjeno na desetine civila.Štand izložen u muzeju je autentičan i potiče s mjesta zločina. Simbolizira stradanje nedužnih građana, ali i njihovu hrabrost i odlučnost da prežive i u najtežim uslovima. Ljudi su dolazili na Markale da kupe ili razmijene osnovne namirnice, iako su znali da rizikuju život – jer nisu imali izbora.
Danas ovaj štand nije samo običan predmet – on je simbol civilnog otpora, svakodnevne borbe za dostojanstvo i teške cijene koju su građani Sarajeva platili tokom opsade.
Biciklo
Tokom opsade Sarajeva, kada su ulice bile blokirane, gorivo nedostupno, a javni prevoz potpuno obustavljen, bicikl je postao jedno od najvažnijih prijevoznih sredstava za obične građane. Oni koji su ga posjedovali imali su rijetku prednost – mogućnost da se kreću kroz grad pod opsadom i olakšaju svakodnevni život.Bicikl se koristio ne samo za lično kretanje, već i za transport osnovnih potrepština. Građani su njime prevozili kanistere s vodom, drva, hranu, lijekove i druge neophodne stvari, često po veoma opasnim i granatiranim ulicama. U takvim uslovima, vožnja bicikla bila je čin hrabrosti, ali i nužnosti.Jedan takav bicikl, koji je danas izložen u muzeju, poklonio je Irfan Selman, stanovnik Sarajeva koji ga je koristio tokom cijele opsade. On nije samo prijevozno sredstvo – on je simbol snalažljivosti, otpornosti svakodnevne borbe za preživljavanje u ratnom Sarajevu.
Oružje
Oružje izloženo u muzeju svjedoči o snalažljivosti i borbi za opstanak stanovnika Sarajeva tokom opsade. U nedostatku naoružanja, mnogi su koristili ručno pravljeno oružje, izrađeno od improvizovanih materijala poput cijevi za plin ili dijelova mašina. Takvo oružje koristila je Teritorijalna odbrana i građani koji su se branili od svakodnevnih napada na grad.Poseban značaj imaju i puške iz Drugog svjetskog rata, koje su na početku sukoba uzete iz postavke Historijskog muzeja BiH i stavljene u funkciju odbrane grada. Nakon rata, ove puške su vraćene u muzej, gdje danas imaju dvostruku vrijednost – kao svjedoci prošlih ratova i kao eksponati koji su drugi put korišteni za odbranu Sarajeva.
Ovo oružje ne slavi nasilje, već simbolizira otpor, borbu za slobodu i volju naroda da preživi, čak i kada je bio ostavljen bez pomoći.
Ratna soba
Tokom opsade Sarajeva, kuhinja je postala centralna prostorija doma – mjesto okupljanja, preživljavanja i svakodnevne borbe s glađu i hladnoćom. Zbog svoje pozicije unutar stana, često je bila i najsigurnija od gelera i snajpera, pa su porodice upravo tu provodile najveći dio vremena.U toj ratnoj "sobi", građani su koristili improvizovane peći, ložeći sve što su mogli – knjige, parket, namještaj, pa čak i obuću – kako bi pripremili obrok od skromnih namirnica iz humanitarne pomoći. Grah, riža i makaroni bez začina, soli ili ulja bili su svakodnevica.Zbog nestašice svježe hrane, ljudi su sadili povrće po parkovima, dvorištima i dječijim igralištima, pokušavajući nadoknaditi ono što im je uskraćeno. Danas, "ratna soba" simbolizira otpornost, snalažljivost i duh zajedništva običnih ljudi koji su preživjeli najteže uslove, ali nisu izgubili volju za životom.
Michelangelo Pistoletto u HMBIH
Historijski muzej BiH je ugostio jednog od najpoznatijih savremenih umjetnika, Michelangella Pistoletta. Iako je prvobitno pravio rad “Mjesto međureligijske i svjetovne meditacije” za Jerusalem, odlučio je da Sarajevu pokloni ovaj rad. Pistoletto je poznat kao jedan od začetnika pravca u umjetnosti pod nazivom Arte Povera (siromašna umjetnost), koji djeluje krajem šezdesetih godina u Italiji. Nerijetko koristi staklo/ogledalo kao likovnu plohu ili osnovu za umjetnički rad. Pistoletto se bavi i teorijom umjetnosti. Jedan je od prvih umjetnika koji su poklonili djelo za kolekciju Ars Aevi – kolekcija nastaje u opkoljenom Sarajevu kao odraz otpora i želje da se umjetnošću pobijedi destrukcija i rat. Djelo “Mjesto međureligijske i svjetovne meditacije” spaja religije u krug suživota. Djelo koje propituje harmoniju zajedničke duhovne težnje danas pomaže muzejskoj publici da bolje razumije i upozna slojeve bosanskohercegovačkog društva.
Agregat
“U počecima rata sam razmišljao šta je najbolje imati: struju, gas ili drva. Početkom 1994. godine sam shvatio da je najbolje imati struju. Struje uglavnom nije bilo, tako da sam odlučio da napravim agregat. Ja sam po obrazovanju arhitekta, ali sam tehničko znanje o izgradnji stekao kroz poznavanje rada automobila. Elektromotor uz manje izmjene se pretvarao u generator koji je imao pogon - a pogon je u ovom slučaju bio motor putničkog automobila. Kolega, koji je imao tehničko znanje, mi je pomogao da povežem elemente, a radna kolegica Mira Jurić mi je pomogla da napravim agregat. Pronalazio sam dijelove u raznim dijelovima grada. Trebalo je razmišljati šta se može iskoristiti od dijelova i kako improvizirati. Postolje je napravljeno od polica ormara. Elektromotor je ustvari bio dio univerzalne stolarske mašine. Motor Zastave 750 ili fiće pokreće elektromotor, a sve je spojeno na upravljačku kutiju - i preko osigurača se struja raspodjeljuje korisnicima. Sve drugo sam spojio ali mi je nedostajala vodna pumpa. Uočio sam jednog fiću u Miljacki, na Otoci. Trebalo mi je nekih pola sata da skinem taj dio s auta, jer je bio pod vodom. Ovaj agregat je mogao osigurati struju za devet stanova, za rad sijalice i manjeg kućanskog aparata. Nekih pola godine nam je trebalo da napravimo agregat. Ljudi, komšije iz haustora nisu bili zadovoljni snagom agregata jer nisu mogli kuhati, pa je agregat korišten samo dva dana u ljeto 1994. godine. Poslije sam sklonio agregat kod rođaka, u dvorište porodične kuće, a nakon toga je agregat došao u muzej.”
Emir Fejzić
Cigarete
Sarajevski hedonizam se nije ugasio ni tokom rata. Pored toga što su cigarete Sarajevski hedonizam se nije ugasio ni tokom rata. Pored toga što su cigarete korištene kao psihološki aparat za obračunavanje sa ratnim traumama, one su bile izuzetno važno sredstvo plaćanja. Cigarete su dominirale u ratnoj razmjeni dobara - nekad novčanice nisu mogle platiti ono što su mogle cigarete. Fabrika duhana Sarajevo je tokom opsade koristila različite ambalaže za upakivanje cigareta: omote čokolade, kutije rahat-lokuma, keksa, udžbenika biologije, matematike i tzv. Pakovanje VBR.
Gdje ti je znak, Cezo?
NDH je po uspostavi vlasti u Bosni i Hercegovini odmah krenula, po uzoru na svoje „nacističke mentore“, izdavati niz zakona koji se odnose na drugačiji položaj Jevreja: nošenje žutih traka, uveden je prisilni rad i policijski čas, te im je ograničen pristup radnjama i svakodnevnim životnim potrepštinama. "Preko noći”, Jevreji su postali “ljudi bez ikakvih prava i zaštite, koje je svako mogao opljačkati, pa i ubiti, bez da za to odgovara”, kako se tog vremena sjeća tada trinaestogodišnji Cezar Danon. On je zajedno sa svojom porodicom, kao i mnoge druge, sigurno utočište pronašao u Mostaru pod kontrolom italijanske vojske koja je bila tolerantnija prema Jevrejima. Vrlo brzo su italijanske vlasti smanjile djelokrug ustaških vlasti u Mostaru, te je položaj Jevreja i Srba postao dosta bolji u gradu, što se očitovalo u prestanku prisilnog rada i ponovnom odlasku u sinagogu. Prisjećajući se tog vremena i napete atmosfere u okupiranom Mostaru, Danon je istakao kako je sve nedaće lakše podnosio zbog osjećaja da se većina njegovih školskih drugova i vršnjaka suosjeća sa njim i da su mu spremni pružiti bilo koji vid pomoći. Međutim, idilični dječiji doživljaj toga vremena prekinulo je pitanje Cezo, zašto ti ne nosiš znak sa slovom Ž, ja znam da ti imaš više od 10 godina?, koje je Danonu uputio jedan školski kolega. Nisam mu ništa odgovorio, ali od poniženja, uvrede i razočarenja potekle su mi suze, sa dubokim bolom u duši.
Identitet jedne heroine
Početkom septembra 1941. godine ustaška policija na ulicama Sarajeva hapsi mladu djevojku. Na legitimaciji stoji ime Marija Hodak. To je zapravo bila Radojka Lakić – koja je živjela pod lažnim imenom, često mijenjala adrese stanovanja, koristila zar za sigurnije kretanje i tako djelovala u okupiranom gradu. Ispod zara je krila zabranjene propagandne materijale. Ko je bila Radojka?
Radojka Lakić je rođena 12. oktobra 1917. godine u Skender-Vakufu. Njen otac, seoski učitelj se često selio, pa je kao dijete obišla mnoga mjesta u Bosni i Hercegovini. Ljevičarskim omladinskim pokretima se priključuje još u srednjoškolskim danima u Bijeljini, a u Beogradu, gdje je otišla na studij, je postala još aktivnija, tamo se učlanila u Komunističku partiju Jugoslavije, prisustvovala brojnim protestima i demonstracijama, i često bila hapšena. Po zadatku Partije je prešla u Sarajevo, gdje je djelovala kao sekretarka ćelije na Baščaršiji. U trenutku kada je uhapšena imala je uz sebe propagandne proglase i brošure. Nakon hapšenja je odvedena u ustaški zatvor, gdje je bila podvrgnuta mučenju. Osuđena je na smrt i strijeljana 28. septembra 1941. godine na Vracama u Sarajevu. Među prvima je, 8. juna 1945. godine, proglašena Narodnim herojem.Prilikom ekshumacije posmrtnih ostataka stradalih na Vracama, pripadnici Udruženja Saveza boraca pronašli su i sat Radojke Lakić, te ga poklonili Muzeju 1949. godine. Na Vracama je, na mjestu gdje su vršena ubistva, izgrađen spomenik “Stratišta” Alije Kučukalića, koji je u javnosti poznatiji kao spomenik Radojki Lakić.
Kako je Valter branio Sarajevo
Narodnooslobodilačka borba iznjedrila je mnoga velika imena, a jedno od najpoznatijih je i ime Vladimira Perića – Valtera. Rođen je u Prijepolju 1919. godine, a nakon školovanja u rodnom mjestu odlazi u Beograd. Životni put ga dalje vodi u Sarajevo. Od 1943. godine Valter u Sarajevu organizira ilegalni pokret otpora. Takav rad nosio je sa sobom mnoge opasnosti, te je Valter često mijenjao mjesto stanovanja, a u decembru 1944. godine pronalazi skrovište u kući Borislave Šarabe. U njenoj kući održavani su sastanci između Valtera i ostalih članova ilegalnog pokreta, a neposredno pred oslobođenje postavljena je i radio stanica. “Kuća je bila puna ljudi, što je trebalo opravdati pred komšilukom” prisjećala se Borislava. Kao jedan vid predostrožnosti, Valter i Borislava su napravili skrovište ispod poda za skrivanje ljudi i ilegalnog materijala. Odlično je poznavao prilike u gradu Sarajevu i vješto se skrivao od neprijatelja. Valter je čak nosio i njemačku uniformu. Kako su se partizanske jedinice približavale gradu, Valterove aktivnosti postale su još intenzivnije. U kući Borislave šile su se zastave, uniforme, petokrake za doček partizanske vojske. Na dan oslobođenja Sarajeva, stigle su do Borislave komšije Safa, Enver i Vojo sa riječima “Sarajevo je oslobođeno, ali je Valter poginuo.”
Valter je poginuo u završnim operacijama za oslobođenje Sarajeva.
Kolica
Rat je Muhameda Muju Kujovića, građevinca po struci, pretvorio u vojnika. Radeći u kasarni Jusuf Džonlić, koja se prvenstveno koristila za potrebe popravke ratne opreme i mehanizacije, Mujo Kujović je 1994. godine uočio napušteni metalni skladišni ormarić. Došao je na ideju da već otpisani ormarić iskoristi i od njega napravi kolica. Nakon uklanjanja vrata sa ormarića, ostajao je prostor čija dubina, širina i visina su davale savršenu nosivu konstrukciju kolica. U Kujevića domu u ulici Husrefa Redžića, u kojem je živjelo troje djece, kolica su se svakodnevno koristila za transport drva i vode. Kada je rat stao, kolica su i dalje bila važno transportno sredstvo, koje se čak koristilo za preseljene porodice na novu adresu.
Može li antifašizam biti životna misija?
Veljko Lukić, rođen kod Bijeljine 1917. godine, za sebe je tvrdio da je do izbijanja rata bio običan seljački mladić koji nije mnogo mislio o životu – već je “rast’o ko što drvo u šumi raste”. Dok nije izučio ratnički zanat, zemljoradnja je bila jedino čime se bavio. U početku nije puno znao o komunističoj ideologiji, ali ona je njega zapamtila kao narodnog heroja. Znao je reći kako su borba i revolucija njegovom životu dali smisao. Zanimljivo je da u početku nije vjerovao u ustanak i pobjedu – jer ga politički govori nisu zanimali niti ih je razumio. U borbu je krenuo tek onda kada su jedne noći kraj njegove kuće naišli borci s oružjem. Od tog prizora tijelom su mu prošli žmarci: “Gledaj, oružje imaju, znači nije ustanak prazna priča!”. Te noći krenuo je s njima i od tada u svemu bio prvi. Ubrzo je primljen u KPJ a u vojonoj hijerarhiji napredovao je do mjesta komandanta brojnih jednica. Saborci su ga opisivali kao neustrašivog komandanta zbog kojeg je i dobio nadimak Kurjak! Nekoliko puta je teško ranjen. Čak ni gubitak oka ga nije spriječio da se još prije zarastanja rane vrati u borbu. Prilikom posljednjeg ranjavanja u kičmu operisan je i sklonjen u selo nadomak Bijeljine. U tom selu opkoljen je od strane udruženih Nijemaca i četnika koji su ga zbog njegove slave željeli uhvatiti živog. Poginuo je pružajući otpor, a njegovo mrtvo tijelo kasnije je provučeno Bijeljinom kao trofej.
Njegova hrabrost je opjevana u pjesmama a zapisi o ratnikčkim podvizima sačuvani u knjigama. Historijski muzej BiH čuva automat sa posvetom “Uspomena Krvavom od Kurjaka” – kojeg je Kurjak nakon svog posljednjeg ranjavanja poklonio prijatelju, drugu Branku Stojanoviću Krvavom također narodnom heroju. Zanimljivo je da je ovaj automat korišten i u posljednjem ratu u BiH 1992.-1995, a po njegovom okončanju vraćen u kolekciju Historijskog muzeja BiH.
Muzika u ratu
Otkud u muzejskom depou muzički instumenti i kakva je njihova veza s ratom? U burnom i traumatičnom periodu Drugog svjetskog rata bilo je važno sačuvati ne samo fizičko, nego i mentalno zdravlje vojske. Tako je, između ostalog, spletom okolnosti došlo do preporoda narodne muzičke tradicije.Dvojnice ili diple, a ima još poznatih naziva za ovaj instument, tradicionalni su duvački instrument koji je bio u upotrebi širom slavenskog svijeta, od Istre do Rusije. Jedan od članova partizanskog pokreta kojem je zadatak bio da, osim regularne vojne i logističke potpore, daju moralnu i emotivnu podršku svojim saborcima djelovanjem na muzičkom planu, bio je Radovan Vuković. Zaštitni znak i glavni instrument Radovana Vukovića bile su njegove dvojnice. Prije nego što je umro 1943. godine, Vuković je postavio temelje razvoju ratne muzike u Jugoslaviji, pri čemu su posebno bile značajne njegove pjesme Partizanka, Napad na Žaud, Bitka kod romanijske škole, Rođen sam u Mokrom i Pjesma o šestoj istočnobosanskoj, koje ponekad čak i svojim imenima slave bitke NOB-a. Neke od pjesama nastalih u tom periodu nisu uživale toliku popularnost, nego su uglavnom bile pjevane samo na lokalnom nivou. Pjesma Partizanka objavljena već u prvom broju ustaničkog lista Fruškogorski partizan 01.09.1941. godine postala je jedna od najpopularnijih u partizanskim jedinicama.
Partizanka
Pjesmu Partizanka komponovao je Radovan Vuković, koji je postavio temelje ratne muzike u Jugoslaviji. Kao jedna od najranije komponiranih partizanskih pjesama, objavljena već u prvom broju ustaničkog lista Fruškogorski partizan 01.09.1941. godine, stekla je veliku popularnost kako među narodom tako i među pripadnicima NOP-a. Tek deset dana nakon što je pjesma Partizanka objavljena u Fruškogorskom partizanu, jedinice NOP-a na Fruškoj gori potpuno su odbile napad žandarmerije iz sela Grgurevaca kod Sremske Mitrovice. Slava te pobjede zasigurno je obuhvatila i pjesmu Partizanka, te je vjerovatno pomogla širenju njene popularnosti. Njena omiljenost dosegla je takve razmjere da je postala jedna od najčešće pjevanih pjesama na čitavom prostoru Jugoslavije, iako je poslije nje komponiran čitav niz drugih partizanskih pjesama.Muzika i tradicionalni instrumenti igrali su značajnu ulogu u razvoju društvene i kulturne svijesti u NOB-u. Pjesma Partizanka bila je rezultat sveobuhvatnog propagandnog projekta kojim je veliki broj profesionalnih muzičara, zajedno sa značajnim brojem muzičara amatera, bio regrutiran da muzičkim radom pomogne otporu, pružajući na taj način moralnu podršku svojim saborcima, ali i običnom narodu, u doba ratnog užasa.
Peć
Tokom opsade Sarajeva, ratna peć bila je jedan od najvažnijih predmeta u domaćinstvu. U uslovima bez struje, plina i centralnog grijanja, građani su improvizovali peći kako bi se zagrijali i pripremili hranu. Ove peći su često bile ručne izrade, sastavljene od starih metalnih bačvi, cijevi ili dijelova šporeta.Zbog nestašice drva, ložilo se sve što je moglo gorjeti – knjige, parket, stari namještaj, pa čak i obuća. Peć je grijala prostoriju u kojoj je porodica provodila dane i noći, a istovremeno služila i za kuhanje obroka od skromnih namirnica iz humanitarne pomoći.Danas, ratna peć simbolizira snalažljivost, svakodnevnu borbu i istrajnost ljudi koji su u nemogućim uslovima pronalazili način da prežive, ugriju se i sačuvaju porodicu na okupu.
Radio ilegalac
Važan izvor informacija u okupiranim teritorijama je radio. Bio je izuzetno dragocjen jer je jako mali broj (uglavnom bogatih) domaćinstava posjedovao ovu vrstu uređaja. Obično su porodice ustupale aparate ilegalnom pokretu, a potom su ih koristili mladi ilegalci. Ovaj radio aparat marke Minerva je korišten u stanu porodice Žuržulović-Lederhaus u Tepebašinoj ulici 13 u Sarajevu. Koristila ga je sarajevska ilegalna organizacija za bilježenje informacija koje su prenosile savezničke radio stanice, u prvom redu Radio Moskva i Radio London. Ilegalci su prvo slušali, potom bilježili informacije i slali ih na druge adrese. Svjesni opasnosti koje im predstavlja probijanje informativne blokade, vlasti su bile u stalnoj potrazi za pronalaskom i konfiskovanjem takvih uređaja, te su često vršile pretres kuća i stanova. Tako su februara 1942. godine, u stan Žuržulović-Lederhaus upali policijski agenti po prijavi da se tu slušaju zabranjene radio stanice. Pronašli su radio, ali je on bio u vlasništvu porodice tako da nije mogao biti konfiskovan. Vrlo brzo nakon pretresa, radio je prebačen u stan porodice Begić, gdje je Muhidin Begić slušao i bilježio vijesti. Danas se radio čuva u Zbirci trodimenzionalnih predmeta Historijskog muzeja BiH.
Agregat
“U počecima rata sam razmišljao šta je najbolje imati: struju, gas ili drva. Početkom 1994. godine sam shvatio da je najbolje imati struju. Struje uglavnom nije bilo, tako da sam odlučio da napravim agregat. Ja sam po obrazovanju arhitekta, ali sam tehničko znanje o izgradnji stekao kroz poznavanje rada automobila. Elektromotor uz manje izmjene se pretvarao u generator koji je imao pogon - a pogon je u ovom slučaju bio motor putničkog automobila. Kolega, koji je imao tehničko znanje, mi je pomogao da povežem elemente, a radna kolegica Mira Jurić mi je pomogla da napravim agregat. Pronalazio sam dijelove u raznim dijelovima grada. Trebalo je razmišljati šta se može iskoristiti od dijelova i kako improvizirati. Postolje je napravljeno od polica ormara. Elektromotor je ustvari bio dio univerzalne stolarske mašine. Motor Zastave 750 ili fiće pokreće elektromotor, a sve je spojeno na upravljačku kutiju - i preko osigurača se struja raspodjeljuje korisnicima. Sve drugo sam spojio ali mi je nedostajala vodna pumpa. Uočio sam jednog fiću u Miljacki, na Otoci. Trebalo mi je nekih pola sata da skinem taj dio s auta, jer je bio pod vodom. Ovaj agregat je mogao osigurati struju za devet stanova, za rad sijalice i manjeg kućanskog aparata. Nekih pola godine nam je trebalo da napravimo agregat. Ljudi, komšije iz haustora nisu bili zadovoljni snagom agregata jer nisu mogli kuhati, pa je agregat korišten samo dva dana u ljeto 1994. godine. Poslije sam sklonio agregat kod rođaka, u dvorište porodične kuće, a nakon toga je agregat došao u muzej.”
Emir Fejzić
Biciklo
Tokom opsade Sarajeva, kada su ulice bile blokirane, gorivo nedostupno, a javni prevoz potpuno obustavljen, bicikl je postao jedno od najvažnijih prijevoznih sredstava za obične građane. Oni koji su ga posjedovali imali su rijetku prednost – mogućnost da se kreću kroz grad pod opsadom i olakšaju svakodnevni život.Bicikl se koristio ne samo za lično kretanje, već i za transport osnovnih potrepština. Građani su njime prevozili kanistere s vodom, drva, hranu, lijekove i druge neophodne stvari, često po veoma opasnim i granatiranim ulicama. U takvim uslovima, vožnja bicikla bila je čin hrabrosti, ali i nužnosti.Jedan takav bicikl, koji je danas izložen u muzeju, poklonio je Irfan Selman, stanovnik Sarajeva koji ga je koristio tokom cijele opsade. On nije samo prijevozno sredstvo – on je simbol snalažljivosti, otpornosti i svakodnevne borbe za preživljavanje u ratnom Sarajevu.
Cigarete
Sarajevski hedonizam se nije ugasio ni tokom rata. Pored toga što su cigarete Sarajevski hedonizam se nije ugasio ni tokom rata. Pored toga što su cigarete korištene kao psihološki aparat za obračunavanje sa ratnim traumama, one su bile izuzetno važno sredstvo plaćanja. Cigarete su dominirale u ratnoj razmjeni dobara - nekad novčanice nisu mogle platiti ono što su mogle cigarete. Fabrika duhana Sarajevo je tokom opsade koristila različite ambalaže za upakivanje cigareta: omote čokolade, kutije rahat-lokuma, keksa, udžbenika biologije, matematike i tzv. Pakovanje VBR.
Gdje ti je znak, Cezo?
NDH je po uspostavi vlasti u Bosni i Hercegovini odmah krenula, po uzoru na svoje „nacističke mentore“, izdavati niz zakona koji se odnose na drugačiji položaj Jevreja: nošenje žutih traka, uveden je prisilni rad i policijski čas, te im je ograničen pristup radnjama i svakodnevnim životnim potrepštinama. "Preko noći”, Jevreji su postali “ljudi bez ikakvih prava i zaštite, koje je svako mogao opljačkati, pa i ubiti, bez da za to odgovara”, kako se tog vremena sjeća tada trinaestogodišnji Cezar Danon. On je zajedno sa svojom porodicom, kao i mnoge druge, sigurno utočište pronašao u Mostaru pod kontrolom italijanske vojske koja je bila tolerantnija prema Jevrejima. Vrlo brzo su italijanske vlasti smanjile djelokrug ustaških vlasti u Mostaru, te je položaj Jevreja i Srba postao dosta bolji u gradu, što se očitovalo u prestanku prisilnog rada i ponovnom odlasku u sinagogu. Prisjećajući se tog vremena i napete atmosfere u okupiranom Mostaru, Danon je istakao kako je sve nedaće lakše podnosio zbog osjećaja da se većina njegovih školskih drugova i vršnjaka suosjeća sa njim i da su mu spremni pružiti bilo koji vid pomoći. Međutim, idilični dječiji doživljaj toga vremena prekinulo je pitanje Cezo, zašto ti ne nosiš znak sa slovom Ž, ja znam da ti imaš više od 10 godina?, koje je Danonu uputio jedan školski kolega. Nisam mu ništa odgovorio, ali od poniženja, uvrede i razočarenja potekle su mi suze, sa dubokim bolom u duši.
Identitet jedne heroine
Početkom septembra 1941. godine ustaška policija na ulicama Sarajeva hapsi mladu djevojku. Na legitimaciji stoji ime Marija Hodak. To je zapravo bila Radojka Lakić – koja je živjela pod lažnim imenom, često mijenjala adrese stanovanja, koristila zar za sigurnije kretanje i tako djelovala u okupiranom gradu. Ispod zara je krila zabranjene propagandne materijale. Ko je bila Radojka?
Radojka Lakić je rođena 12. oktobra 1917. godine u Skender-Vakufu. Njen otac, seoski učitelj se često selio, pa je kao dijete obišla mnoga mjesta u Bosni i Hercegovini. Ljevičarskim omladinskim pokretima se priključuje još u srednjoškolskim danima u Bijeljini, a u Beogradu, gdje je otišla na studij, je postala još aktivnija, tamo se učlanila u Komunističku partiju Jugoslavije, prisustvovala brojnim protestima i demonstracijama, i često bila hapšena. Po zadatku Partije je prešla u Sarajevo, gdje je djelovala kao sekretarka ćelije na Baščaršiji. U trenutku kada je uhapšena imala je uz sebe propagandne proglase i brošure. Nakon hapšenja je odvedena u ustaški zatvor, gdje je bila podvrgnuta mučenju. Osuđena je na smrt i strijeljana 28. septembra 1941. godine na Vracama u Sarajevu. Među prvima je, 8. juna 1945. godine, proglašena Narodnim herojem.
Prilikom ekshumacije posmrtnih ostataka stradalih na Vracama, pripadnici Udruženja Saveza boraca pronašli su i sat Radojke Lakić, te ga poklonili Muzeju 1949. godine. Na Vracama je, na mjestu gdje su vršena ubistva, izgrađen spomenik “Stratišta” Alije Kučukalića, koji je u javnosti poznatiji kao spomenik Radojki Lakić.
Kako je Valter branio Sarajevo
Narodnooslobodilačka borba iznjedrila je mnoga velika imena, a jedno od najpoznatijih je i ime Vladimira Perića – Valtera. Rođen je u Prijepolju 1919. godine, a nakon školovanja u rodnom mjestu odlazi u Beograd. Životni put ga dalje vodi u Sarajevo. Od 1943. godine Valter u Sarajevu organizira ilegalni pokret otpora.
Takav rad nosio je sa sobom mnoge opasnosti, te je Valter često mijenjao mjesto stanovanja, a u decembru 1944. godine pronalazi skrovište u kući Borislave Šarabe. U njenoj kući održavani su sastanci između Valtera i ostalih članova ilegalnog pokreta, a neposredno pred oslobođenje postavljena je i radio stanica. “Kuća je bila puna ljudi, što je trebalo opravdati pred komšilukom” prisjećala se Borislava. Kao jedan vid predostrožnosti, Valter i Borislava su napravili skrovište ispod poda za skrivanje ljudi i ilegalnog materijala. Odlično je poznavao prilike u gradu Sarajevu i vješto se skrivao od neprijatelja. Valter je čak nosio i njemačku uniformu. Kako su se partizanske jedinice približavale gradu, Valterove aktivnosti postale su još intenzivnije. U kući Borislave šile su se zastave, uniforme, petokrake za doček partizanske vojske. Na dan oslobođenja Sarajeva, stigle su do Borislave komšije Safa, Enver i Vojo sa riječima “Sarajevo je oslobođeno, ali je Valter poginuo.”
Valter je poginuo u završnim operacijama za oslobođenje Sarajeva.
Kolica
Rat je Muhameda Muju Kujovića, građevinca po struci, pretvorio u vojnika. Radeći u kasarni Jusuf Džonlić, koja se prvenstveno koristila za potrebe popravke ratne opreme i mehanizacije, Mujo Kujović je 1994. godine uočio napušteni metalni skladišni ormarić. Došao je na ideju da već otpisani ormarić iskoristi i od njega napravi kolica. Nakon uklanjanja vrata sa ormarića, ostajao je prostor čija dubina, širina i visina su davale savršenu nosivu konstrukciju kolica. U Kujevića domu u ulici Husrefa Redžića, u kojem je živjelo troje djece, kolica su se svakodnevno koristila za transport drva i vode. Kada je rat stao, kolica su i dalje bila važno transportno sredstvo, koje se čak koristilo za preseljene porodice na novu adresu.
Može li antifašizam biti životna misija?
Veljko Lukić, rođen kod Bijeljine 1917. godine, za sebe je tvrdio da je do izbijanja rata bio običan seljački mladić koji nije mnogo mislio o životu – već je “rast’o ko što drvo u šumi raste”. Dok nije izučio ratnički zanat, zemljoradnja je bila jedino čime se bavio. U početku nije puno znao o komunističoj ideologiji, ali ona je njega zapamtila kao narodnog heroja. Znao je reći kako su borba i revolucija njegovom životu dali smisao. Zanimljivo je da u početku nije vjerovao u ustanak i pobjedu – jer ga politički govori nisu zanimali niti ih je razumio. U borbu je krenuo tek onda kada su jedne noći kraj njegove kuće naišli borci s oružjem. Od tog prizora tijelom su mu prošli žmarci: “Gledaj, oružje imaju, znači nije ustanak prazna priča!”. Te noći krenuo je s njima i od tada u svemu bio prvi. Ubrzo je primljen u KPJ a u vojonoj hijerarhiji napredovao je do mjesta komandanta brojnih jednica. Saborci su ga opisivali kao neustrašivog komandanta zbog kojeg je i dobio nadimak Kurjak! Nekoliko puta je teško ranjen. Čak ni gubitak oka ga nije spriječio da se još prije zarastanja rane vrati u borbu. Prilikom posljednjeg ranjavanja u kičmu operisan je i sklonjen u selo nadomak Bijeljine. U tom selu opkoljen je od strane udruženih Nijemaca i četnika koji su ga zbog njegove slave željeli uhvatiti živog. Poginuo je pružajući otpor, a njegovo mrtvo tijelo kasnije je provučeno Bijeljinom kao trofej.
Njegova hrabrost je opjevana u pjesmama a zapisi o ratnikčkim podvizima sačuvani u knjigama. Historijski muzej BiH čuva automat sa posvetom “Uspomena Krvavom od Kurjaka” – kojeg je Kurjak nakon svog posljednjeg ranjavanja poklonio prijatelju, drugu Branku Stojanoviću Krvavom također narodnom heroju. Zanimljivo je da je ovaj automat korišten i u posljednjem ratu u BiH 1992.-1995, a po njegovom okončanju vraćen u kolekciju Historijskog muzeja BiH.
Muzika u ratu
Otkud u muzejskom depou muzički instumenti i kakva je njihova veza s ratom? U burnom i traumatičnom periodu Drugog svjetskog rata bilo je važno sačuvati ne samo fizičko, nego i mentalno zdravlje vojske. Tako je, između ostalog, spletom okolnosti došlo do preporoda narodne muzičke tradicije.
Dvojnice ili diple, a ima još poznatih naziva za ovaj instument, tradicionalni su duvački instrument koji je bio u upotrebi širom slavenskog svijeta, od Istre do Rusije. Jedan od članova partizanskog pokreta kojem je zadatak bio da, osim regularne vojne i logističke potpore, daju moralnu i emotivnu podršku svojim saborcima djelovanjem na muzičkom planu, bio je Radovan Vuković. Zaštitni znak i glavni instrument Radovana Vukovića bile su njegove dvojnice. Prije nego što je umro 1943. godine, Vuković je postavio temelje razvoju ratne muzike u Jugoslaviji, pri čemu su posebno bile značajne njegove pjesme Partizanka, Napad na Žaud, Bitka kod romanijske škole, Rođen sam u Mokrom i Pjesma o šestoj istočnobosanskoj, koje ponekad čak i svojim imenima slave bitke NOB-a. Neke od pjesama nastalih u tom periodu nisu uživale toliku popularnost, nego su uglavnom bile pjevane samo na lokalnom nivou. Pjesma Partizanka objavljena već u prvom broju ustaničkog lista Fruškogorski partizan 01.09.1941. godine postala je jedna od najpopularnijih u partizanskim jedinicama.
Oružje
Oružje izloženo u muzeju svjedoči o snalažljivosti i borbi za opstanak stanovnika Sarajeva tokom opsade. U nedostatku naoružanja, mnogi su koristili ručno pravljeno oružje, izrađeno od improvizovanih materijala poput cijevi za plin ili dijelova mašina. Takvo oružje koristila je Teritorijalna odbrana i građani koji su se branili od svakodnevnih napada na grad.Poseban značaj imaju i puške iz Drugog svjetskog rata, koje su na početku sukoba uzete iz postavke Historijskog muzeja BiH i stavljene u funkciju odbrane grada. Nakon rata, ove puške su vraćene u muzej, gdje danas imaju dvostruku vrijednost – kao svjedoci prošlih ratova i kao eksponati koji su drugi put korišteni za odbranu Sarajeva.
Ovo oružje ne slavi nasilje, već simbolizira otpor, borbu za slobodu i volju naroda da preživi, čak i kada je bio ostavljen bez pomoći.
Partizanka
Pjesmu Partizanka komponovao je Radovan Vuković, koji je postavio temelje ratne muzike u Jugoslaviji. Kao jedna od najranije komponiranih partizanskih pjesama, objavljena već u prvom broju ustaničkog lista Fruškogorski partizan 01.09.1941. godine, stekla je veliku popularnost kako među narodom tako i među pripadnicima NOP-a. Tek deset dana nakon što je pjesma Partizanka objavljena u Fruškogorskom partizanu, jedinice NOP-a na Fruškoj gori potpuno su odbile napad žandarmerije iz sela Grgurevaca kod Sremske Mitrovice. Slava te pobjede zasigurno je obuhvatila i pjesmu Partizanka, te je vjerovatno pomogla širenju njene popularnosti. Njena omiljenost dosegla je takve razmjere da je postala jedna od najčešće pjevanih pjesama na čitavom prostoru Jugoslavije, iako je poslije nje komponiran čitav niz drugih partizanskih pjesama.
Muzika i tradicionalni instrumenti igrali su značajnu ulogu u razvoju društvene i kulturne svijesti u NOB-u. Pjesma Partizanka bila je rezultat sveobuhvatnog propagandnog projekta kojim je veliki broj profesionalnih muzičara, zajedno sa značajnim brojem muzičara amatera, bio regrutiran da muzičkim radom pomogne otporu, pružajući na taj način moralnu podršku svojim saborcima, ali i običnom narodu, u doba ratnog užasa.
Peć
Tokom opsade Sarajeva, peć je bila jedan od najvažnijih predmeta u domaćinstvu. U uslovima bez struje, plina i centralnog grijanja, građani su improvizovali peći kako bi se zagrijali i pripremili hranu. Ove peći su često bile ručne izrade, sastavljene od starih metalnih bačvi, cijevi ili dijelova šporeta.Zbog nestašice drva, ložilo se sve što je moglo gorjeti – knjige, parket, stari namještaj, pa čak i obuća. Peć je grijala prostoriju u kojoj je porodica provodila dane i noći, a istovremeno služila i za kuhanje obroka od skromnih namirnica iz humanitarne pomoći.Danas, ratna peć simbolizira snalažljivost, svakodnevnu borbu i istrajnost ljudi koji su u nemogućim uslovima pronalazili način da prežive, ugriju se i sačuvaju porodicu na okupu.
Radio ilegalac
Važan izvor informacija u okupiranim teritorijama je radio. Bio je izuzetno dragocjen jer je jako mali broj (uglavnom bogatih) domaćinstava posjedovao ovu vrstu uređaja. Obično su porodice ustupale aparate ilegalnom pokretu, a potom su ih koristili mladi ilegalci. Ovaj radio aparat marke Minerva je korišten u stanu porodice Žuržulović-Lederhaus u Tepebašinoj ulici 13 u Sarajevu. Koristila ga je sarajevska ilegalna organizacija za bilježenje informacija koje su prenosile savezničke radio stanice, u prvom redu Radio Moskva i Radio London. Ilegalci su prvo slušali, potom bilježili informacije i slali ih na druge adrese. Svjesni opasnosti koje im predstavlja probijanje informativne blokade, vlasti su bile u stalnoj potrazi za pronalaskom i konfiskovanjem takvih uređaja, te su često vršile pretres kuća i stanova. Tako su februara 1942. godine, u stan Žuržulović-Lederhaus upali policijski agenti po prijavi da se tu slušaju zabranjene radio stanice. Pronašli su radio, ali je on bio u vlasništvu porodice tako da nije mogao biti konfiskovan. Vrlo brzo nakon pretresa, radio je prebačen u stan porodice Begić, gdje je Muhidin Begić slušao i bilježio vijesti. Danas se radio čuva u Zbirci trodimenzionalnih predmeta Historijskog muzeja BiH.
Ratna soba
Tokom opsade Sarajeva, kuhinja je postala centralna prostorija doma – mjesto okupljanja, preživljavanja i svakodnevne borbe s glađu i hladnoćom. Zbog svoje pozicije unutar stana, često je bila i najsigurnija od gelera i snajpera, pa su porodice upravo tu provodile najveći dio vremena.U toj ratnoj "sobi", građani su koristili improvizovane peći, ložeći sve što su mogli – knjige, parket, namještaj, pa čak i obuću – kako bi pripremili obrok od skromnih namirnica iz humanitarne pomoći. Grah, riža i makaroni bez začina, soli ili ulja bili su svakodnevica.Zbog nestašice svježe hrane, ljudi su sadili povrće po parkovima, dvorištima i dječijim igralištima, pokušavajući nadoknaditi ono što im je uskraćeno. Danas, "ratna soba" simbolizira otpornost, snalažljivost i duh zajedništva običnih ljudi koji su preživjeli najteže uslove, ali nisu izgubili volju za životom.
Sterilizator za čvrsto gorivo
Tokom opsade Sarajeva (1992–1996), bolnice su radile u izuzetno teškim uslovima – bez redovne struje, vode, lijekova i osnovne medicinske opreme. Uprkos svakodnevnim granatiranjima i stalnom prilivu ranjenih, zdravstveni radnici nisu prestajali spašavati živote. U nedostatku standardnih medicinskih uređaja, koristili su improvizovana rješenja.Jedan od ključnih predmeta bio je ručno napravljena peć za sterilizaciju medicinskih instrumenata. Radila je na principu sagorijevanja čvrstog goriva – drva, uglja ili bilo čega što se moglo pronaći – kako bi se voda zagrijala do potrebne temperature za sterilizaciju. U trenucima kada su nakon napada stizale kolone povrijeđenih, ova peć je bila nezamjenjiva – omogućavala je da hirurški instrumenti budu čisti i spremni za hitne intervencije.Ova peć danas predstavlja simbol domišljatosti, otpora i predanosti ljekara i medicinskog osoblja koji su, i u gotovo nemogućim uslovima, nastavili da spašavaju živote.
Štand sa pijace Markale
Štand sa sarajevske pijace Markale predstavlja bolan podsjetnik na masakre nad civilima tokom opsade Sarajeva. Ova pijaca, smještena u centru grada, bila je svakodnevno mjesto okupljanja građana u potrazi za hranom, uprkos granatiranju i stalnoj opasnosti. Dana 5. februara 1994. i ponovo 28. augusta 1995., pijaca Markale postala je mjesto strašnih masakra u kojima je od artiljerijskih granata poginulo i ranjeno na desetine civila.Štand izložen u muzeju je autentičan i potiče s mjesta zločina. Simbolizira stradanje nedužnih građana, ali i njihovu hrabrost i odlučnost da prežive i u najtežim uslovima. Ljudi su dolazili na Markale da kupe ili razmijene osnovne namirnice, iako su znali da rizikuju život – jer nisu imali izbora.
Danas ovaj štand nije samo običan predmet – on je simbol civilnog otpora, svakodnevne borbe za dostojanstvo i teške cijene koju su građani Sarajeva platili tokom opsade.
Čitanje štampe je muški posao?
Dragica Pravica, rođena je 1919. godine u Bjelaču kod Trebinja - u imućnoj, seoskoj porodici. U toku Drugog svjetskog rata imala je niz značajnih i odgovornih funkcija u NOB-u. Krajem maja, 1942. godine za vrijeme Treće neprijateljske ofanzive je uhvaćena i mučena u selu Ljubomiru. Tokom mučenja pokazala je nadljudsko držanje, dostojanstvo i hrabrost. O ovoj heroini i njenim ratnim zaslugama je dostupno mnogo informacija, no manje je poznata njena strast za čitanjem.Dragica je u slobodno vrijeme mnogo čitala, i danju i noću, i dok jede i kada odmara. Čitala je dnevnu štampu, knjige, časopise kao i sve ostalo što joj je dolazilo pod ruku. Često su joj se prijateljice znale smijati jer je čitala dnevnu štampu, a to je, kako su govorile: "muški posao" jer su oni ti koji se bave politikom. Svjetlo joj je ostajalo upaljeno do kasnih sati, kad bi, čitajući knjigu, bivala budna do duboko u noć. Njena sestra Danica je znala bezuspješno pokušavati ugasiti svjetlo i poslati Dragicu na spavanje, no uvijek je nailazila na otpor: "Neka, Danice, ovo je meni najbolji odmor. Kad zadrijemam, sama ću ugasiti". Znala je čitati i za stolom, dok se jede. "Dragice, staviću ti otrova u jelo. Nećeš ni primjetiti" - šalila se sestra Danica. Smješkajući se, govorila je Dragica: "Stavi, stavi, uz lijepu knjigu sve se probavi".
Čitanje štampe je muški posao?
Dragica Pravica, rođena je 1919. godine u Bjelaču kod Trebinja - u imućnoj, seoskoj porodici. U toku Drugog svjetskog rata imala je niz značajnih i odgovornih funkcija u NOB-u. Krajem maja, 1942. godine za vrijeme Treće neprijateljske ofanzive je uhvaćena i mučena u selu Ljubomiru. Tokom mučenja pokazala je nadljudsko držanje, dostojanstvo i hrabrost. O ovoj heroini i njenim ratnim zaslugama je dostupno mnogo informacija, no manje je poznata njena strast za čitanjem.Dragica je u slobodno vrijeme mnogo čitala, i danju i noću, i dok jede i kada odmara. Čitala je dnevnu štampu, knjige, časopise kao i sve ostalo što joj je dolazilo pod ruku. Često su joj se prijateljice znale smijati jer je čitala dnevnu štampu, a to je, kako su govorile: "muški posao" jer su oni ti koji se bave politikom. Svjetlo joj je ostajalo upaljeno do kasnih sati, kad bi, čitajući knjigu, bivala budna do duboko u noć. Njena sestra Danica je znala bezuspješno pokušavati ugasiti svjetlo i poslati Dragicu na spavanje, no uvijek je nailazila na otpor: "Neka, Danice, ovo je meni najbolji odmor. Kad zadrijemam, sama ću ugasiti". Znala je čitati i za stolom, dok se jede. "Dragice, staviću ti otrova u jelo. Nećeš ni primjetiti" - šalila se sestra Danica. Smješkajući se, govorila je Dragica: "Stavi, stavi, uz lijepu knjigu sve se probavi".
Čitanje štampe je muški posao?
Dragica Pravica, rođena je 1919. godine u Bjelaču kod Trebinja - u imućnoj, seoskoj porodici. U toku Drugog svjetskog rata imala je niz značajnih i odgovornih funkcija u NOB-u. Krajem maja, 1942. godine za vrijeme Treće neprijateljske ofanzive je uhvaćena i mučena u selu Ljubomiru. Tokom mučenja pokazala je nadljudsko držanje, dostojanstvo i hrabrost. O ovoj heroini i njenim ratnim zaslugama je dostupno mnogo informacija, no manje je poznata njena strast za čitanjem.Dragica je u slobodno vrijeme mnogo čitala, i danju i noću, i dok jede i kada odmara. Čitala je dnevnu štampu, knjige, časopise kao i sve ostalo što joj je dolazilo pod ruku. Često su joj se prijateljice znale smijati jer je čitala dnevnu štampu, a to je, kako su govorile: "muški posao" jer su oni ti koji se bave politikom. Svjetlo joj je ostajalo upaljeno do kasnih sati, kad bi, čitajući knjigu, bivala budna do duboko u noć. Njena sestra Danica je znala bezuspješno pokušavati ugasiti svjetlo i poslati Dragicu na spavanje, no uvijek je nailazila na otpor: "Neka, Danice, ovo je meni najbolji odmor. Kad zadrijemam, sama ću ugasiti". Znala je čitati i za stolom, dok se jede. "Dragice, staviću ti otrova u jelo. Nećeš ni primjetiti" - šalila se sestra Danica. Smješkajući se, govorila je Dragica: "Stavi, stavi, uz lijepu knjigu sve se probavi".
Čitanje štampe je muški posao?
Dragica Pravica, rođena je 1919. godine u Bjelaču kod Trebinja - u imućnoj, seoskoj porodici. U toku Drugog svjetskog rata imala je niz značajnih i odgovornih funkcija u NOB-u. Krajem maja, 1942. godine za vrijeme Treće neprijateljske ofanzive je uhvaćena i mučena u selu Ljubomiru. Tokom mučenja pokazala je nadljudsko držanje, dostojanstvo i hrabrost. O ovoj heroini i njenim ratnim zaslugama je dostupno mnogo informacija, no manje je poznata njena strast za čitanjem.Dragica je u slobodno vrijeme mnogo čitala, i danju i noću, i dok jede i kada odmara. Čitala je dnevnu štampu, knjige, časopise kao i sve ostalo što joj je dolazilo pod ruku. Često su joj se prijateljice znale smijati jer je čitala dnevnu štampu, a to je, kako su govorile: "muški posao" jer su oni ti koji se bave politikom. Svjetlo joj je ostajalo upaljeno do kasnih sati, kad bi, čitajući knjigu, bivala budna do duboko u noć. Njena sestra Danica je znala bezuspješno pokušavati ugasiti svjetlo i poslati Dragicu na spavanje, no uvijek je nailazila na otpor: "Neka, Danice, ovo je meni najbolji odmor. Kad zadrijemam, sama ću ugasiti". Znala je čitati i za stolom, dok se jede. "Dragice, staviću ti otrova u jelo. Nećeš ni primjetiti" - šalila se sestra Danica. Smješkajući se, govorila je Dragica: "Stavi, stavi, uz lijepu knjigu sve se probavi".
Čitanje štampe je muški posao?
Dragica Pravica, rođena je 1919. godine u Bjelaču kod Trebinja - u imućnoj, seoskoj porodici. U toku Drugog svjetskog rata imala je niz značajnih i odgovornih funkcija u NOB-u. Krajem maja, 1942. godine za vrijeme Treće neprijateljske ofanzive je uhvaćena i mučena u selu Ljubomiru. Tokom mučenja pokazala je nadljudsko držanje, dostojanstvo i hrabrost. O ovoj heroini i njenim ratnim zaslugama je dostupno mnogo informacija, no manje je poznata njena strast za čitanjem.Dragica je u slobodno vrijeme mnogo čitala, i danju i noću, i dok jede i kada odmara. Čitala je dnevnu štampu, knjige, časopise kao i sve ostalo što joj je dolazilo pod ruku. Često su joj se prijateljice znale smijati jer je čitala dnevnu štampu, a to je, kako su govorile: "muški posao" jer su oni ti koji se bave politikom. Svjetlo joj je ostajalo upaljeno do kasnih sati, kad bi, čitajući knjigu, bivala budna do duboko u noć. Njena sestra Danica je znala bezuspješno pokušavati ugasiti svjetlo i poslati Dragicu na spavanje, no uvijek je nailazila na otpor: "Neka, Danice, ovo je meni najbolji odmor. Kad zadrijemam, sama ću ugasiti". Znala je čitati i za stolom, dok se jede. "Dragice, staviću ti otrova u jelo. Nećeš ni primjetiti" - šalila se sestra Danica. Smješkajući se, govorila je Dragica: "Stavi, stavi, uz lijepu knjigu sve se probavi".
Čitanje štampe je muški posao?
Dragica Pravica, rođena je 1919. godine u Bjelaču kod Trebinja - u imućnoj, seoskoj porodici. U toku Drugog svjetskog rata imala je niz značajnih i odgovornih funkcija u NOB-u. Krajem maja, 1942. godine za vrijeme Treće neprijateljske ofanzive je uhvaćena i mučena u selu Ljubomiru. Tokom mučenja pokazala je nadljudsko držanje, dostojanstvo i hrabrost. O ovoj heroini i njenim ratnim zaslugama je dostupno mnogo informacija, no manje je poznata njena strast za čitanjem.Dragica je u slobodno vrijeme mnogo čitala, i danju i noću, i dok jede i kada odmara. Čitala je dnevnu štampu, knjige, časopise kao i sve ostalo što joj je dolazilo pod ruku. Često su joj se prijateljice znale smijati jer je čitala dnevnu štampu, a to je, kako su govorile: "muški posao" jer su oni ti koji se bave politikom. Svjetlo joj je ostajalo upaljeno do kasnih sati, kad bi, čitajući knjigu, bivala budna do duboko u noć. Njena sestra Danica je znala bezuspješno pokušavati ugasiti svjetlo i poslati Dragicu na spavanje, no uvijek je nailazila na otpor: "Neka, Danice, ovo je meni najbolji odmor. Kad zadrijemam, sama ću ugasiti". Znala je čitati i za stolom, dok se jede. "Dragice, staviću ti otrova u jelo. Nećeš ni primjetiti" - šalila se sestra Danica. Smješkajući se, govorila je Dragica: "Stavi, stavi, uz lijepu knjigu sve se probavi".